Oblaci mutni, uzburkani oblaci,
a nadesno, prama Ivančici,
na puškomet pored glavne ceste,
velika gospodska kuća u aristokratskoj savršenosti,
žuti ponosni dvor pod zavjetrinom brda
i u tišini mirnih, intimnih, nepomičnih borova.
To je Lobor, kuća starih Keglevića. 

         A. G. Matoš, iz putopisa "Oko Lobora", 1907.

U 17. stoljeću, obitelj Keglević, u nizini sjeverozapadno od Zlatara, počinje gradnju Lobor-grada, jednog od najvrjednijih zagorskih ranobaroknih dvoraca. Dvorac je velikih dimenzija, troetažan, a četiri krila nejednake visine zatvaraju pravokutno unutrašnje dvorište. Sjeverno i najstarije krilo potječe iz 17. Pročelje i zapadno krilo dograđeni su u 18. stoljeću.

U istočnom krilu dvorca nalazi se Kapela Sv. Trojstva, prigrađena na bočno dvoetažno krilo u 19. stoljeću. Kapela završava drvenim tornjem. Svod kapelice oslikan je figuralnim prikazom. Apsida je oslikana oltarnom arhitekturom.

Drveni zvonik kapelice

Oslikani svod dvorske kapelice

Vitraj kapelice

Freske s mitološkim scenama bile su uobičajene u dvorcima iz 18. st. U središnjoj dvorani, na prvom katu, očuvana je stropna slika - četveropreg Feba s muzama u kolima.

Freska - Feb s muzama

Po završetku gradnje, dvorac Loborgrad postaje glavno središte hrvatske loze Keglevića. Grof Oskar Keglević, posljednji potomak ove nekad slavne hrvatske obitelji, prije preseljenja u Zagreb, 1905. godine prodaje dvorac i sva loborska dobra trgovcu Moricu Schlengeru, koji kasnije posjed parcelira i prodaje zemlju seljacima.

Grb obitelji Keglević

Godine 1921. u dvorcu su stanovali ruski liječnici izbjeglice. U dvorcu je nakon toga bila bolnica, a zatim je godinama bio prazan. Godine 1937. dvorac kupuje Društvo za suzbijanje prosjačenja i podupiranje nemoćnika i u njemu otvara ubožnicu. Nakon 2. svjetskog rata nacionaliziran je i pretvoren u starački dom.

Dvorac Lobor-grad pripada visokoj spomeničkoj kategoriji O/I.

Fotogalerija: