• USTROJ DOMA
  • Odjel socijalnog rada i psihosocijalne rehabilitacije
    • Radno okupacijska terapija
  • Odjel brige o zdravlju
  • Odjel pojačane njege i pomoći i njege u kući
  • Odjel općih, kadrovskih i računovodstvenih poslova
  • Odjel pomoćno - tehničkih poslova
  • Odjel ekonomije
  • Odjel dnevnog centra, organiziranog stanovanja i drugih programa podrške u lokalnoj zajednici
• PROGRAMI
  • Organizirano stanovanje psihički oboljelih odraslih osoba uz podršku stručnih radnika
  • Program psihosocijalne rehabilitacije psihičkih bolesnika u obitelji(patronaža)
• PRIJEM U DOM
• PROJEKTI
• DONACIJE
  • Zahvale

POVIJEST DVORCA

Oblaci mutni, uzburkani oblaci,
a nadesno, prama Ivančici,
na puškomet pored glavne ceste,
velika gospodska kuća u aristokratskoj savršenosti,
žuti ponosni dvor pod zavjetrinom brda
i u tišini mirnih, intimnih, nepomičnih borova.
To je Lobor, kuća starih Keglevića.

         A. G. Matoš, iz putopisa "Oko Lobora", 1907.

U 17. stoljeću, obitelj Keglević, u nizini sjeverozapadno od Zlatara, počinje gradnju Lobor-grada, jednog od najvrjednijih zagorskih ranobaroknih dvoraca. Dvorac je velikih dimenzija, troetažan, a četiri krila nejednake visine zatvaraju pravokutno unutrašnje dvorište. Sjeverno krilo potječe iz 17. stoljeća i ono je najstarije. Pročelje i zapadno krilo dograđeni su u 18. stoljeću.

U istočnom krilu dvorca nalazi se Kapela Sv. Trojstva, prigrađena na bočno dvoetažno krilo u 19. stoljeću. Kapela završava crnim drvenim tornjem. Svod kapelice oslikan je figuralnim prikazom. Apsida je oslikana oltarnom arhitekturom.

  Drveni zvonik kapelice                                                  Oslikani svod dvorske kapelice

                                                                         Vitraj kapelice

Freske s mitološkim scenama bile su uobičajene u dvorcima iz 18. st. U središnjoj dvorani, u palači na katu, očuvana je stropna slika - četveropreg Feba s muzama u kolima.

                                                                   Freska - Feb s muzama

Po završetku gradnje, dvorac Loborgrad postaje glavno središte hrvatske loze Keglevića. Grof Oskar Keglević, posljednji potomak ove nekad slavne hrvatske obitelji, prije preseljenja u Zagreb, 1905. godine prodaje dvorac i sva loborska dobra trgovcu Moricu Schlengeru, koji kasnije posjed parcelira i prodaje zemlju seljacima.

                                                                     Grb obitelji Keglević

Godine 1921. u dvorcu su stanovali ruski liječnici izbjeglice. U dvorcu je nakon toga bila bolnica, a zatim je godinama bio prazan.
Njegov tadašnji vlasnik Stjepan Kovačić, dvorac je namjeravao srušiti i rasprodati građevni materijal jer nije mogao naći kupce. Među zainteresiranima je bila i država koja je dvorac htjela kupiti za žandarsku vojarnu, ali je cijena bila preskupa.
Godine 1937. dvorac kupuje Društvo za suzbijanje prosjačenja i podupiranje nemoćnika i u njemu otvara ubožnicu.
Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata dvorac je, nažalost, stavljen u negativni kontekst. U njemu je bio židovski logor. Nakon 2. svjetskog rata nacionaliziran je i pretvoren u starački dom.
Dvorac Lobor-grad pripada visokoj spomeničkoj kategoriji O/I.